BIOREZONANCIJA

Biorezonanca je jedno od područja moderne komplementarne medicine koje temelji na razumijevanju prirodnih i fizikalnih zakona te spoznajama kvantne fizike i biofizike.

Kvantna fizika je dokazala da ima svaka tvar, pa tako i svaka stanica u tijelu, elektromagnetsko zračenje i određenu valnu dužinu s posve vlastitim značajkama. Stanice u tijelu međusobno komuniciraju, što znači da si putem određenih frekvencija razmjenjuju informacije. U zdravom tijelu spomenuta razmjena djeluje bez greški, a kada opterećujuće okolnosti pogode tu komunikaciju dolazi do organskih promjena i bolesti. Proučavanjem tih činjenica sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, njemački liječnik dr. Franz Morell i inženjer Erich Rasche razvili su prvi uređaj za biorezonantnu dijagnostiku i terapiju koji neutralizira u organizmu štetne tvari i nepovoljne utjecaje, povoljno utječe na zdravlje, organizam vraća u stanje harmonije te pomaže njegovim metaboličkim procesima.

Radi se o postupku tijekom kojega se elektromagnetske informacije iz organizma koriste za utvrđivanje stanja tijela i daljnje terapeutske postupke.

Namjera biorezonance je otkriti frekventna područja koja uzrokuju smetnje u organizmu te ih vratiti u ravnotežu, potrebnu za ozdravljenje; pripremiti organizam da može ponovno uspostaviti ravnotežu i aktivira vlastite mehanizme samoizlječenja.

POVIJEST BIOREZONANCE

Povijesne činjenice o biorezonanci sežu u 18. stoljeće kada je talijanski znanstvenik Luigi Galvani otkrio BIOSTRUJU. Važna je i godina 1925. kada je ruski inženjer Georges Lakhovsky objavio knjigu Tajna života u kojoj je otkrio da svaka živa stanica emitira zračenje u obliku elektromagnetskih signala te da stanična jezgra ima ulogu električnog oscilirajućeg izvora, slično radioodašiljačima i prijemnicima. Prof. Burr s medicinskog fakulteta na sveučilištu Yale, u suradnji s brojnim biolozima i znanstvenicima te američkom vojskom, objavio je 1945. godine rezultate petogodišnjeg istraživanja prema kojemu sve žive stanice posjeduju kompleksno elektromagnetsko polje.

Stanice koje stvaraju elektromagnetsko polje sastavni su dio svakog živog bića. To predstavlja način međustanične komunikacije, koja stanicama omogućuje usklađivanje različitih fizioloških procesa u organizmu.

Do povijesne prekretnice za biorezonancu dolazi u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća kada se pažnja sa svijeta statičkih formi preusmjerava na svijet dinamičkih energetskih polja. Prof. dr. Fritz Popp je 1970. godine otkrio da sve žive stanice u ljudskom tijelu emitiraju svjetlost u obliku biofotona, odgovornih za pokretanje svih biokemijskih reakcija u organizmu. Od tada su sva istraživanja usmjerena prema tome da je izvor biofotona stanična jezgra živih organizama. Najnovija istraživanja potvrdila su teoriju da je ljudsko tijelo “utkano” u energetsko polje čije temelje čine biofotoni koje emitiraju stanice tijela.

ROĐENJE BIOREZONANTNOG UREĐAJA MORA®

Dr. Franz Morell.
Liječnik, specijalist naturopatije

Erich Rasche
Inženjer elektrotehnike

Ja sam u sredini 10 godina 20. Sredinom sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća njemački liječnik dr. Franz Morell, otac biorezonantne terapije i njegov zet Erich Rasche, inženjer elektrotehnike, na temelju spoznaja kvantne fizike i načela elektromagnetskog vala i frekvencija, dobivenih iz radijske i televizijske tehnologije, i koja su uveli u medicinsku tehnologiju, razvili su prvi biorezonantni uređaj za provođenje neinvazivne i sigurne biorezonantne terapije, nazvane MORA (prema početnim slovima prezimena obojice izumitelja).

Današnja i do sada najpotpunija verzija biorezonantnog uređaja, namijenjena dijagnostici i biorezonantnoj terapiji poznata je pod nazivom MORA® NOVA te je rezultat istraživačkog i stručnog rada njemačkog poduzeća MED-TRONIK. Njegova tradicija, postignuti rezultati i inovativnost su jamstvo da najuspješnije vrijeme biotehnologije i svih njezinih stajališta tek dolazi.